Na osnovu člana 53.
stav 3. Zakona o lovstvu /"Sl.gl. RS" br: 39/93), Ministar poljoprivrede,
šumarstva i vodoprivrede, donosi,
UPUTSTVO
O SPROVOĐENJU MERA ZA SPREČAVANJE ŠTETA KOJE DIVLJAČ
MOŽE PRIČINITI IMOVINI I LJUDIMA
(Objavljeno u "Sl. glasniku RS", br. 33/94)
1. Mere za sprečavanje šteta sprovodi korisnik
lovišta na način kojim obezbeđuje:
1) Održavanje brojnog stanja divljači u lovištu u granicama kapaciteta
lovišta utvrđenog lovnom osnovom za gajenje zaštićenih vrsta divljači,
a na nivou biološke ravnoteže za ostale vrste divljači van režima
zaštite.
2) Hrana i voda za sve vrste divljači koje žive u lovištu u potrebnoj
količini, a za vreme pojave povećanja šteta, neposredno pre setve
ili sadnje, za vreme suše, u vreme dozrevanja useva i plodova, kao
i pojačana ishrana i prihranjivanje divljači koja čini štetu.
3) Podizanje "polja za divljač" i "remiza za divljač"
setvom i sadnjom biljnih vrsta koje privlače divljač u delovima lovišta
udaljenim od površina na kojima divljač pričinjava štete.
4) Pružanje pomoći pri nabavci sredstava za odbijanje divljači (repelenata)
i davanje uputstava o korišćenju tih sredstava u cilju sprečavanja,
odnosno smanjivanja šteta od divljači.
Obim i način pružanja pomoći utvrđuju
sporazumno korisnik lovišta i vlasnik-korisnik zemljišta, voda, useva
i zasada.
5) Održavanje zdravstvenog stanja divljači i preduzimanje higijensko-tehničkih
mera koje sprečavaju pojavu širenja zaraznih i drugih bolesti.
U vreme pojave većih šteta u određenim
zonama lovišta, korisnik lovišta povećava broj čuvara u cilju sprečavanja
i smanjivanja šteta.
2. Vlasnici i korisnici zemljišta, šuma, zasada, useva i voda u lovištu
i u neposrednoj blizini lovišta učestvuju u sprovođenju mera za sprečavanje
šteta od divljači na način kojim se obezbeđuje:
1) Nabavljanje sredstava koja odbijaju divljač (repelenti) od useva
i zasada i koriste ih prema uputstvu proizvođača, odnosno korinika
lovišta.
2) Redovna kontrola stanja svoje imovine i u slučaju pojave šteta
od divljači odmah, a najkasnije za 24 sata po nastanku štete pismeno
obaveštavaju korisnika lovišta o tome.
3) Čuvanje ili organizovanje čuvanja ugrožene imovine korišćenjem
vezanih pasa, raznih plašila, svetlosnih i zvučnih uređeja, loženjem
vatre, spaljivanjem materijala čiji dim i gasovi odbijaju divljač
i drugim prikladnim sredstvima.
4) Korišćenje mehaničkih sredstava za pojedinačnu zaštitu stabala
voćaka i drugih sadnica (alufolija, metalne trake, plastične trake,
plastične trake, plastična folija, plastični ili papirnati džakovi,
šiblje, kukuruzovina i drugi materijali).
5) Zaštita najugroženijih useva i zasada (povrtnjaci, rasadnici, voćnjaci,
plantaže, vinogradi) ograđivanjem odgovarajućim ogradama u zavisnosti
od vrste divljači koja ugrožava imovinu korišćenjem priručnog materijala,
drveta, vučene i pletene žice, farmerskog pletiva, elektroograda (električnih
pastira).
6) Uklanjanje useva i plodova sa površina u lovištu i u neposrednoj
blizini lovišta u agrotehničkom roku.
7) Zasejavanje ili zasađivanje enklava i poluenklava u lovištu, naročito
u šumskom kompleksu usevima i zasadima koji ne privlače divljač i
održavaju plodored na tim površinama kako divljač ne bi navikla na
istu hranu i na istom mestu.
3. Ovo uputstvo stupa na snagu narednog dana od dana objavlivanja
u "Službenom glasniku Republike Srbije".